"Citam upravo o devojcici Tamari koju je otac brutalno prebio i ubio je ubodom noza u srce...Posto znam da svi novinari prate moj profil,pozivam ih da naprave medijski pritisak na nase pravosudne organe,da se uvede smrtna kazna!Kada se prvi put bude pokazala slika u novinama nekog monstruma kome je presudjeno po kratkom postupku,kada njegov les bude na svim naslovnim stranama,bice to shok za one koji tek nameravaju da zlocin izvrse.Zlocin nad decom mora da se kazni smrcu!Zelim da ih spale,ubiju injekcijom,sta god,samo da ne cujem da je jos jedno dete ubijeno!Hocu da ih nema!Da ne disu nas vazduh,da ne jedu,ne spavaju,ne zive,dok su ta deca mrtva...Mozda je ubiti ih injekcijom ili na el. stolici-humana smrt,ali posto smo mi humani ljudi,dovoljno je samo a ti monstrumi ne disu nas vazduh,dok te dece vise nema.Apelujem na smrtnu kaznu!Mi kao narod zasluzujemo da imamo pravo glasa u ovom slucaju!Ne zelimo da se deca brutalno ubijaju,dok monstrumi disu,jedu,spavaju u zatvoru!Hocu da ih nema i da vidim sliku njihovog lesa u novinama....da svi vide,da je pravda makar malo zadovoljena."
Neki od komentara...
Jelena Karleusa Tosic
Najgori deo svega mi je sto je devojcica molila majku da je ne salje kod oca,dete je plakalo I molilo...ali je majka,koja je znala da joj je muz psihicki oboleo,narkoman I alkoholicar-IPAK pustila da taj manijak odvede dete. Brutalno ju je prvo tukao a onda...noz. Dusa mi krvari pri pomisli na strah I muku te devojcice dok ju je otac udarao I ...noz. Ja se samo molim da je njena mala uplasena dusa sada na divnom mestu,da je sa andjelima... Kao majka dve devojcice postavljam I pitanje odgovornosti te majke! Majka je DUZNA da brine o sigurnosti deteta. Pa pre bi me raskomadali nego sto bih pustila da mi neko naudi detetu! Na metak bih skocila,na noz... I ne-ne treba te monstrume da muce. Dovoljno je samo da ih ISKLJUCE sa ovog sveta! Ubice,silovatelji dece...rukom bih I'm srce iscupala da je pravda u mojim rukama,ali najbolje je ovako-smrtna kazna,po zakonu. Nemocna sam dok citam za muku te dece,a to me izjeda. Takodje bih kaznila ljude koji maltretiraju zivotinje,to pokazuje da u njima lezi monstrum I da ce danas sutra nasrnuti na ljude. Eto,morala sam ovo da napisem.
јул 24 у 1:55 по подне преко Фејсбук на мобилном телефону · · 28 особе/а ·
Jelena Karleusa Tosic Ali mi nismo monstrumi-oni su. Samo da nestanu sa lica zemlje. Da ne disu vazduh,da ne postoje. Videti I'm strah u ocima u poslednjim momentima zivota...dovoljno. Samo da se uvede taj zakon. Majke...cuvajte svoju decu,cvrsto ih zagrlite I ne dozvolite da ih ikad iko povredi...
Jelena Karleusa Tosic
Mala Marija,mala Katarina,mala Tamara...ta deca su mi stalno u mislima. Mozda u novinama halabuka traje dva dana,ali u mom zivotu ne prodje dan da ne pomislim na njih. Dok sam ja ziva,ima ko da podseca na njih. Gledam moje devojcice Atinu I Niku,I dok se srecne igraju I smeju,ja pomislim na nesrecnu sudbinu Tamare,Marije,Kaje...pomis lim kako su pokusale malim rucicama da se odbrane,I ne mogu da se smirim. Mogu da zamislim scenu svega toga,I pomisljam gde sam ja bila u tom momentu...da sam samo mogla da se stvorim tu I uhvatim monstrume za ruku...da im slomim tu ruku. Najvise me boli sto sam nemocna...ne znam kako da vam opisem to osecanje. Iz nekog razloga,osecam kao da sam kriva sto to nisam sprecila...a kako sam mogla? Nikako. Te devojcice u meni imaju glasnogovornika,ja ih nikad necu zaboraviti.