11 новембар 2010

"Ne želim da paradiram u medijima govoreći o tome koju sumu novca sam dala jer smatram da je to lična stvar. Pomogla sam koliko sam mogla, ali ne da bi to izašlo kao vest u novinama. Jedna šatorska pevačica, koja se odaziva na ime Zuhra ili Zuhrijana, uvek pokušava da profitira praveći sebi marketing na tuđoj nesreći. To su bedni poeni kojih takve osobe treba da se stide, ali šta drugo od polusveta očekivati. Kao građanin Srbije, ovim putem javno dajem podršku predsedniku Tadiću, u vreme kada mu je podrška najpotrebnija. Sigurna sam da čini sve da pomogne najugroženijima"

((((((:

Predsednik Tadić ovih dana doživljava epicentar popularnosti. U ritmu zemljotresa, dugova za struju, Severine u ipod-u, Jelenine kritike njegovog muzičkog i seksualnog izbora. Taman kada mu se učinilo da će malo predahnuti, stiže nova bomba. Još jedan „šamar“ kako napisa tabloid sa očigledno, vrlo inteligentnim urednikom, čim je odabrao ovu imenicu za Sekin krik humanosti u pravcu Borisa. Ona se istinski zabrinula za Kraljevčane i samoinicijativno je posetila gradonačelnika ovog zlosrećnog grada. Tom prilikom je uručila i finansijsku pomoć čime je pružila konkretnu portporu svom javnom apelu. Kod političara obično sve ostane na rečima, obećanjima, verbalnim iskazima saosećanja i dubokog bola. Dakle, Seki nije bilo samo do marketinga. Ona se stvarno zabrinula. Svaka čast. Međutim, šta je u celoj ovoj priči sporno, gde se krije njen disharmonični ton? Upravo u drugom delu Sekinog zazivanja tate Borisa. Poređenje, ničim ili ipak NEČIM izazvano, sa sredstvima koje je Boris (?!) izdvojio za održavanje Gay Pride-a! Sećate se, onog, da se izrazim ćirilovski, Marša tolerancije, koji je, između ostalog zastupao prava velikog broja Sekinih fanova! Kojih prava? Recimo prava na  neugrožavanje, ljubav, slobodu, osećaj komfornosti u sopstvenoj zemlji, mogućnost da se svaki dečko, koji to želi, obuče kao Seka i ode na žurku bez da se vrati u gipsanom koritu! Seka je omanula! Svrstala se u Amfilohijev tabor, a čisto sumnjam da je to želela. Ukoliko je već htela da silovito uzvrati Karleuši ili da barem pokaže kako i ona ume da se društveno angažuje i to „ljucki“ mogla je to da izvede inteligentnije! Ovako je, više nego izvesno, neće zvati ni Jugoslav, ni Olja, njenih slika neće biti na sajtu Peščanika, ali NEGDE ĆE JE IPAK BITI. Kao što rekoh, na slavi kod Amfilohija, na sajtu Obraza, portalu Nove srpske političke misli, na tribini organizacije Dveri, u emisijama Jasmine Ane, političkim „diskusijama“ na Palmi plus, i, of course, „dogodine u Prizrenu“. Pozvaće je da poseti Miladina Kovačevića u zatvoru, Mladena Obradovića takođe, možda skokne i do Đenove. Taman da obavi i šoping. Seka je isprljala sopstvenu humanost, dovela je njene suštinske motive u pitanje, demonstrirala empatiju sa pozadinom,tj.dvostrukim ciljem. I to je tužno. Nesreća drugih, o kojoj ona, bez dvojbe, misli i brine, delom je iskorišćena za obračun sa nevoljenom koleginicom i inaćenje. Onako srpski. Utuk na utuk. Iz inata i petnih žila.
Ali, mi smo ovde na pragu još jednog interesantnog fenomena. Toliko smo fenomenalna zemlja, da svaki drugi dan prisustvujemo rađanju neke nove (nus) pojave ili fenomena! Da li je JK, ni kriva ni dužna, zaista otvorila Pandorinu kutiju? Da li će se Boris svaki dan suočavati sa novim „šamarima“ pevačica? Da li će pevačice stasati u novu armiju koja brine o društvu i njegovim potrebama? Ja se već plašim „jutra sledećeg dana“. Zamišljam naslove:

Stoja zapretila Borisu da više ulaže u fond protiv diskriminacije žena sa celulitom i to, bar upola u odnosu na Gay Pride! I one su potencijalne majke i dobre Srpkinje! Ovo nije Japan, jede se masnije, nacionalna  kultura nam nalaže to!

Cakana insistira da se poboljša položaj domaćica, a ne da se četkice za zube kuvaju u džezvi za kafu kao što to čini bezprizorna Maja Nikolić, trećina love za Pride! Žena, majka i domaćica, jeste stub kuće i porodice.

Vendi apeluje da se ulože silne pare u edukaciju pevačica s tim da svaka dobije primerak Vujaklije da ne moraju da se razmenjuju ili kopiraju u koprnici. Dvostruko više od Pride-a, jer pevačice utiču na narod više od akademika.

Vera Matović traži da se obnove sve ljuljaške u Beogradu i okolini! Tri puta više od Pederaja, jer deca su naša budućnost i nada uzdanica, a i ona planira da uradi rimejk svog spota „Ljuljaj me sudbino na njegovim rukama, ne na mukama!

Lepa Brena apeluje na zaštitu očuvanja izvornog akcenta svih nerođenih Beograđana. Multikulturalnost, a ne asimilacija! Taman koliko za Pride! Korektno.

Ceca bi samo da pojača svoj fond za 17.dete. Ništa drugo. Sedam puta Pride! Ionako nam je natalitet hororičan!

Nada Topčagić traži da se pojača kampanja „KUPUJMO DOMAĆE“ u okviru koje će njeni  džemovi i pekmezi biti zastupljeni u svakom Maxiju. Pet puta Pride! Izvinte, pa jel treba da jedemo zdravo ili da pocrkamo ionako bombardovani nekom hemijom i NATO uranijumom („Nisam mećala konzervans, života mi, Brena maže svako jutro, pitajte je!)

Ana Bekuta bi želela povećanje penzija za sve mlade babe, jer ona, tako „horny“ i „bolja nego ikad“ ima nekoliko unučadi. Polovina od Pride-a!

Vesna Zmijanac urla da se otvori gazela za sve svatove a svi drugi sklone u stranu kad ovi prolaze i trube. Dva puta Pride, jer se mladi danas slabo „uzimaju“.

Zorana se bori za zaštitu mečki, koje su diskriminisane, jer je ona tako nazvana na Farmi. Dva puta Pride! Pa, ugrožena su vrsta!

Sneki „šamara“ u cilju da sve žene, a posebno pevačice više od metar i osamdeset, dobiju po dva KOSMODISKA da sačuvaju kičmu. Nije lako ni kuvati, ni tezgariti, pa se još i saginjati u publiku! Isto, koliko i za Pride, pa i malo više, jer ko će, bre, da uveseljava napaćeni narod u vreme ove strahotne krize!

Slađana Miloševič stvara Alijansu za ukidanje Jelene Karleuše. Zilion puta Pride, jer će ona, Slađa, opet biti  zvezda. Valjda.

Severina zahteva od Borisa Tadića da se Boris Tadić zaštiti i da se više ne napada. Sedam puta Pride, jer Boris je Pride-u rekao DA!

Zorica Brunclik insistira da Boris „pritisne“ Zavod za spomenike kulture kako bi se Miroljubova i njena bista, izlivena u bronzi, postavila ispred Ministarstva kulture. Nebrojano puta više od Pride-a jer su oni „legende“, a „izvorna muzika“ je duša naroda!

Vesna, Slađa, Anabela, Gazmet i ostali misle da ih treba osloboditi sudskih taksi kada se razvode, venčavaju, pa opet razvode, jer oni su ipak porodica, a  ne jalovi pederi i zbog toga dva puta keš za Pride!

I tako dalje...i druge branše: Ivan Ivanović (da se i nizak muškarac zove frajer), Sanja Marinković (da se više priča o muško-ženskim odnosima), Vesna Radusinović (da se ulaže u njenu literaturu i da se prizna da su to što ona piše knjige), Saša Popović (da se zabrane kontaktna sočiva)....
Srbijo, najlepša bajko! Pazite, nešto se možda i obistini!

08 новембар 2010

Pasivno pusenje je najopasnije !!!!


Dobar dan, deco! Sedite, sedite! Danas držim poslednji čas u ovoj školskoj godini (jupiiii, jeeeee, zviz-zviz, uraaa!!!). Dobro, dobro, polako... Vašoj učiteljici je bilo lepo s vama, mnogo ste napredovali i još više naučili. Ponosna sam na vas i svakom ću dati poslednji savet. Prvo ću vas prozvati, da vidimo da li neko nedostaje.

Idemo. Boris? Tu! Čeda? Tu! Ivica? Tu! Palma? Tu! Ceki? Tu! Faki? Tu! Mira? „Koja Mira, učiteljice?“ Mala Mira Škorić! „Nikad čuli za nju, učiteljice.“ Zuhrijana?
„Nju je, učiteljice, mama Ibrahima ispisala odavno iz škole. Kaže da su je deca zezala na velikom odmoru, otimala joj sendvič i vikala joj: DEBELA, DEBELA!“ To, deco, stvarno nije u redu! Pa, ko će sad da briše tablu?

„Učiteljice, učiteljice!“ Kaži, Ivice? Ne, ne možeš da sedneš pored Ceki. Lepo sam ti rekla da ti sediš s Borisom, i tačka. Palma, ako hoće, neka pređe kod Ceki, da ne sedi sama.

Idemo dalje. Basara? Tu. Ćorke? Tu. Irinej i jarići? Tu. Odlično. Svi ste tu. Kako koga prozovem, neka priđe po đačku knjižicu.

Borise, ti izađi prvi. Zabrinula sam se kad sam pročitala tvoj poslednji pismeni zadatak na temu „Ja volim Srbiju“. Očigledno u poslednje vreme manje učiš, a više slušaš taj tvoj ajpod. Šta ti je, bre, Borise? Kakva crna Severina? Aman, čoveče, ti si predsednik Srbije - zemlje „aviona“, zemlje megariba, zemlje najvećih muzičkih diva, za kojima i ti isti Hrvati seku vene! Hello! Zamisli kako bi ti bilo kad bih ja u novinama izjavila da mi je omiljeni predsednik Ivo Josipović!
What the fuck?!

I ne pominji mi taj film s jahte, Seve je malo dete čak i za tvoju učiteljicu, a kamoli za... Naše pevačice su ipak najbolje glumice! A pošto si se u pismenom zadatku pohvalio kako znaš i Severininu sestru (?!), moram da ti kažem da sam u zbornici crvenela od blama dok sam te branila! Kakva, bre, sestra! Ti si predsedniiiiiiiik, breeeee! Takve stvari ne pričaš, aman zaman! Ako hoćeš, upoznaću te s mojom tetkom, pa je pomeni u novinama. Evo ti knjižica, prošao si sa vrlodobrim uspehom. Na mesto. C,c,c.

Ivice, izađi. Ivice, ti si moj omiljeni đak. Ljubi te tvoja učiteljica. Evo ti knjižica, prošao si sa odličnim uspehom i samo tako nastavi. Uskoro ćeš ti biti predsednik odeljenske zajednice. Ali me poslušaj - što manje se druži sa Ceki i Palmom. Oni su ti loše društvo. Samo prepisuju od tebe i nagovaraju te da bežiš sa časova. Znam da si čak Palmi pisao domaće zadatke iz srpskog, a Ceki iz matematike. Dobri moj Ivice, na odmoru oni ipak neće podeliti užinu sa tobom. Sedi sad.
Čedo, Čedo! Opet si nešto zamišljen? Izađi. Jedno veliko BRAVO za Čedu. Deco, ugledajte se na ovog dečka. Pred njim je velika budućnost. Odličan pet. Sedi.

Palma, ostavi Ceki na miru i izađi na tablu. Muko moja, moj najveći neuspehu, šta tvoja učiteljica za kraj da ti kaže? Ništa nisi učio, samo si se tukao i bežao sa časova. I kako sad da te pustim među ljude, tako čudnog i blesavog. Evo ti jedna lekcija iz engleskog. Kada odeš u beli svet, i kada napraviš neko sranje, seti se mojih reči. Kad te pitaju WHAT IS YOUR NAME, ti odgovori RETARDED MORON, i niko te neće dirati. Shvatiće te. Evo ti knjižica. Dovoljan dva, i to samo zbog Betovena i Šopena. I to je znanje.

Faki, izađi. Fahreta, kako si se to obukla? Wu Tang! Ništa nisi slušala, ništa naučila. Dobar tri na poznanstvo sa Ćorketom. Idi sad.

Ceki, izađi. Ti znaš samo da pušiš, to radiš po ceo dan. Knjigu pipnula nisi. Sve domaće zadatke ti je Ivica uradio, i sada smrdi na duvan. Pasivno pušenje je najopasnije. Nedovoljan jedan. Ali ipak, postoji popravni u avgustu.

„Učiteljice, učiteljice, Irinej je otišao sa jarićima iza škole!“ Ok, nek radi nešto. Odnesite mu knjižicu!

Basara, izađi, dušo. Tebe su svi nabedili da pišeš ovu kolumnu. Kakva pohvala za mene. Evo, reći ću pred celim odeljenjem: Basara to radi mnooogo bolje od vaše učiteljice. On ipak to radi - najbolje. Odličan. Sedi.

„Učiteljice, učiteljice, Palma opet plače! Teško mu je što idete! Evo, plače i Ćorke, samo briše naočare, vidite!“

Ćorke moj, ne plači, Palma obriši suzice devojačke... NE BRINITE. ODLAZI VAŠA UČITELJICA, ALI SAMO NAKRATKO. Zar ste mislili da bih vas ostavila tek tako? Sada pokušajte sami, a ja sam uvek tu negde... Gledam i mislim na vas.

Vaša JK

01 новембар 2010

" MUŠKARAC KOJI MRZI ŽENE, POSLE MENE POSTAĆEŠ TI... "

Love at first sight! Versejs forever!


- Vidim stalno mi pišu nekakva otvorena pisma, ja pročitam, ali, iskreno, ništa ne razumem. Vi, bre, ljudi (iliti žene, kako god) ne znate da se izrazite! Najviše me zasmeje komentar kako VI pišete i delujete već 20 godina, a ja napišem nekoliko kolumnica i nastane haos (na vašem mestu ja se time ne bih hvalila)! Jebi ga, šta da vam kažem… Ko zna – zna. Ovako se pišu otvorena pisma:
OTVORENO PISMO KURIRU
- Dragi uredniče, ako nije problem, ja bih da prestanem s pisanjem. Neću da ovi vaši kolumnisti pomisle da im uzimam leba. Pokazala sam šta mogu, i to kako. Sve ostalo bi bilo palamuđenje. A vi znate da ja nisam takva. Zajedno smo učinili veliku stvar, dobru stvar za Srbiju. Udarili smo šamarpredrasudama. Mesec dana je Srbija bila epicentar jakog kulturološkog zemljotresa, kakav nije drmao odavno. Niste me cenzurisali, niste se plašili i hvala vam na tome. Pustite me sad. Najbolje je prestati kad je najslađe. A ja sam tu za vas, uvek ću biti daleko samo jedan telefonski poziv.
OTVORENO PISMO KOLEGAMA
Miševi jedni, šta ste se usrali? Izvucite svoje debele guzice iz sira. Samo nešto cijučete, šatro tetki nosite lek! Marš! Živite od ovog naroda! Javne ste ličnosti! Pokažite stav, pokazite da niste glupi kao k..ac, pokažite da vama ne može da se manipuliše, pokažite da vam je stalo do ove zemlje. I vaša guzica je u procepu! Ako narodu nije dobro – neće biti ni vama! Iskoristite svoju popularnost u prave svrhe! Pozovite, apelujte, pomozite! Budite na strani pravih, ne podržavajte stoku! „Ali, Jelena, mi se bavimo muzikom, a ne politikom, bla, bla, truć, truć“… Ma nemoj, a znate da serete o meni po novinama i da me ogovarate po ceo dan? To znate, a? „Jaoo, ova Karleušaaa… Samo pravi probleme i skandale, iju, strašno“… Nije vam palo na pamet da me podržite? Hahaha, a i ja pitam gluposti! Jedino što bi vi podržali, i to jednoglasno, jeste da crknem u nesnosnim bolovima. Svi vam se smeju, misle da ste glupi i neobrazovani (a ima vas, nije da vas nema…), pokažite da ne živite zaludno ko bubreg u loju! I ne, ne brinite, nećete podržati time mene, nego bolju Srbiju. Ajd sad čibe. I pokušajte da mi odgovorite na ovo u lice, a ne da zaćutite kao p..ke kad uđem u prostoriju. Skupite petlju, ipak vas je više! Jedna DIVA, a vas toliko.
OTVORENO PISMO SRBIJI
- Oj, Srbijo, zemljo majko! U tebi danas umesto omorike rastu Palme, majmuni su umesto domaćih životinja najbolja roba za izvoz! Kvalitetni, uhranjeni, sjajne dlake. Stidiš li se ko ti sve sedi u Skupštini? Stidiš li se pogrešnih heroja? Stidiš li se gladi i straha? Stidiš li se što decu ne možeš da prehraniš? Stidiš li se pobijenih vođa, izgubljenih ratova, izgubljenih sinova? Stidiš li se izgubljenog Kosova? Stidiš li se nacionalnih „majki“? Eee, Srbijo, sirotice pocepanih najlon čarapa! Nekad su tvoje grudi bile bele i meke, danas dojiš otrovnim mlekom! Virus je u tebi, virus mržnje. Neću više da pijem, neću više da te volim, zubići su mi porasli taman toliko da ti ih u očaju pokažem! Pruži mi ruke, hoću u tebi opet da prepoznam majku a ne maćehu.
OTVORENO PISMO SVIM KOLUMNISTIMA
- Odahnite, ja za ovo više nemam nerava. Znate zašto sam pokazala da sam bolja od vas? Zato što, za razliku od vas, ne pišem govore za usranih 100 evrića! Ne prodajem reči, poklanjam ih, ne razmišljam šta pišem, ne merim lukavo kao vi, meni se iz srca izliva. E, zato je jedna moja kolumna bolja od hiljada vaših. Moj život je muzika, od toga živim. Ostavljam vas da pišete ono što niko neće pročitati i niko neće razumeti. Ostavljam vaspevajući.
OTVORENO PISMO JELENI KARLEUŠI (to je sad „in“)
- Ludajo, uživaj u svojoj sreći, u svojoj deci! Pevaj, igraj, zlo ne misliš! Čak i kad se noću osvrćeš iza leđa, ne plaši se! Nijedan kamen te neće povrediti kao što će njih tvoj osmeh i oprost.
Dragi čitaoci Kurira, videćemo se mi u nekim drugim estradnim bajkama. Ovde sledeće nedelje stavljam tačku.
Na kraju samo možemo dodati: Bilo bi to ”Sve Od Dive”, ali samo što se kolumne tiče!